 |
| |
Srđan Katić
PROGNOZIRANJE DINAMIKE RASTA MREŽE I RESURSA |
|
U prošlom broju Omega magazina imali
smo prilike da vidimo na koji način možemo
da predvidimo uska grla i pomoću kojih metoda ovakve muke mogu da
budu rešene. Međutim, svet informacionih tehnologija je po definiciji
svet metamorfoze i svaki iole ozbiljan informatički sistem koji
ima tendenciju da prati modernizaciju poslovanja mora da se konstantno
suočava sa novim trendovima i migracijama na nova softverska i hardverska
rešenja. Samim tim problemi koje smo imali pre nekoliko meseci kao
administratori mreže u našoj firmi mogu postati zanemarljivi dok
neka druga rešenja koja su nam se činila naprednim mogu da nam postanu
noćna mora. Pre svega, kao jednu od osnovnih promena koju svakako
možemo lako uočiti je sam porast zahteva za hardverom. Nekada se
ti problemi rešavaju nadogradnjom a nekad pisanjem "pametnijeg"
softvera. Bilo kako bilo, situacija sa uskim glima može lako da
nam se ponovi i zbog toga je preventivno razmišljanje upravo ono
što može da nas spasi od neočekivanih zagušenja na mreži. Metod
koji nam upravo pomaže da predvidimo probleme u budućnosti zove
se Forecasting ili prognoziranje i pre svega se zasniva na poznavanju
onoga što imamo u rukama i koliko, kako i u kojem periodu dana će
zaposleni koristiti resurse koje posedujemo.
Da
bi smo mogli da pretpostavimo kojim tempom raste iskorišćenje resursa
i samim tim predvidimo potrebu za rastom mreže moramo da utvrdimo
takozvane "trendove", ustanovimo šablone pri iskorišćavanju
resursa i predvidimo moguća uska grla. Trendovi nam zapravo omogućavaju
da utvrdimo koliko se i u kom maniru koriste resursi. Na primer,
trend pristupa nekoj bazi podataka nam omogućava da utvrdimo potrebu
za dodatnim mrežnim adapterom ili bržim diskom. Vrsta aplikacija
koje nam omogućavaju da utvrdimo trendove su aplikacije koje mere
više stepena pragova iskorišćenja kao što je Quota Advisor softverske
kompanije WQUINN. Recimo da možemo podesiti da se svaki put kada
%Processor Time vrednost pređe 50, 60, 75 i 90 procenata iskorišćenja
zabeleži informacija u log menadžeru. Na taj način ne samo da možemo
saznati koliko je prosečno opterećen procesor i koliko varira njegovo
iskorišćenje, to jest trend iskorišćenja, već možemo grafičkim prikazom
jasno da uvidimo šablon iskorišćenja. Na primer, možemo zaključiti
da se petkom procesor na aplikativnom serveru najviše troši između
15 i 16 časova a ostalim radnim danima između 10 i 11 časova. Samim
tim, procedure koje obimno troše procesor, poput indeksiranja velikih
fajl sistema, nećemo zakazati da se petkom izvršavaju u isto vreme
kao i ostalim danima jer bi u tom slučaju u potpunosti zagušili
procesor na serveru.
Kombinovanjem
podataka koje prikupimo putem Windows Performance aplikacije i drugih
quota i treshold menadžera možemo dobiti jasnu sliku o šablonima
iskorišćenja različitih resursa ali isto tako i o tome koji zaposleni
koliko koriste određeni resurs. Kada znamo ovu poslednju informaciju
lako možemo preći na samu prognozu rasta mreže jer znamo koje odeljenje
u firmi očekuje porast ljudstva ili porast potreba za resursima
iz nekih drugih razloga. Na primer uzmimo scenario u kome mrežne
komponente koje povezuju razvoj softvera sa informatičkim centrom
rade sa 50%, kapaciteta a switch koji povezuje hardver servis sa
informatičkim centrom se koristi sa 65% iskorišćenja . Ako znamo
da razvoj softvera očekuje prelazak na nove aplikacije koje generišu
ogroman mrežni saobraćaj a hardver servis ne očekuje promene u korišćenju
resursa onda je logično da ćemo planirati nadogradnju opreme koja
povezuje razvoj softvera sa ERC-om, odnosno AOP-om ako vam to budi
sećanja, pre nego opreme koja povezuje servis sa istim iako je trenutna
iskorišćenost resursa kritičnija kod hardver servisa. Isto tako,
sa dobijenim podacima lako ćemo utvrditi da li nam treba jedan ili
nam pak trebaju dva nova sviča.
Kada
smo tačno definisali realnu sliku kako i koliko se koristi mreža
i kada smo definisali koja su moguća uska grla u budućnosti preostalo
nam je da utvrdimo i tačne vremenske periode kroz koje će se ta
uska grla javljati kako bi mogli da planiramo naše aktivnosti i
budžet. Ovo je čista matematika. Prvo moramo da izračunamo koliko
će buduće promene da "pojedu" resursa pa da tu vrednost
dodamo na postojeće iskorištenje. Ako se radi o porastu ljudstva
kao promeni, što je najčešći slučaj, onda je bitno da izračunamo
takozvani baseline, znači iskorišćenje po čoveku, a onda lako možemo
da izračunamo koliko radnika mreža može da podnese. Naravno, ovo
je slučaj kada se zaposleni bave identičnim aktivnostima. Ako se
zaposleni bave različitim aktivnostima potrebno je da definišemo
različite grupe od kojih svaka ima svoj baseline, svoju jedinicu
iskorišćenja. Ako očekujemo da razvoj softvera u sledećih 6 meseci
zaposli još 10 oracle i 5 .NET programera onda ćemo dodavati dve
vrste baseline vrednosti, po jednu za svaku vrstu programera jer
situacija u odnosu korišćenja resursa između ove dve grupe može
da bude različita kod različitih resursa. Na primer, postoje scenariji
u kojima Oracle programeri generišu više I/O zahteva na kontrolerima
SCSI Storage-a (faktor indeksiranja i organizacije tabela) a manje
upošljavaju mrežne HTTP servise od .NET programera, pa je samim
tim jasno da se ovakva izračunavanja vrše striktno po resursu.
Iako
se prethodno poglavlje bazira na primerima hardverskih resursa,
cela priča o prognozi se takođe odnosi i na softver. Ako znamo da
naše preduzeće očekuje 30 novih radnika tokom sledećeg meseca, a
svaki od tih radnika će generisati 120 mb podataka dnevno onda će
to uticati ne samo na saobraćaj na mreži i opterećenost hard diskova
već i na vreme da se izvrši backup podataka što će uticati na eventualne
promene u politici kreiranja rezervnih kopija podataka. Takođe,
moramo se zapitati da li konfiguracija našeg serverskog operativnog
sistema može da podnese očekivano opterećenje sopstvenih servisa.
Za kraj bi trebalo pomenuti da je najkorisnije da podatke prikupljene
pomoću različitih capture i treshlod aplikacija importujemo u Excel
ili neku sličnu aplikaciju. Još bolje ako je to aplikacija koja
može tabelarne unose da prikaže grafički, zbog preglednosti..
|